Странице

четвртак, 27. септембар 2012.

7. Donesi odluku


E, moja Helperko! Nisi ti Skarlet pa da o tome misliš sutra... Uostalom, vidiš šta je i nju sve snašlo zbog takvog stava!
Lupi šakom o sto! Pametna si, ne dvoumi se toliko! Preseci! Pa i ako pogrešiš, nije strašno, ispravićeš, bar znaš da je bila greška!
Ubaciće oni opet taj flajer u sanduče, u krajnjoj liniji potražićeš na internetu!

Borba sa neredom je bespoštedna: on ili ja! A on je tako suptilan, uvlači se lagano, ni ne primetim ga dok ne počne da vlada. Najviše voli ove ovako neodlučne što nisu sigurni da li će im nešto trebati pa ostavljaju za svaki slučaj. Ili one što se emotivno vezuju za stvari i nemaju srca da nešto bace ili poklone.

On je lukav, a ja, priznajem, pomalo naivna ali i uporna.
 Ispričaću vam kako me je zamalo pobedio:
Dosadio mi je nered u predsoblju. Nekako se uvek tu skupljala  gomila papira, privezaka, ključeva, flajera, gumica, šnalica,  nekih važnih i nevažnih stvari koje je trebalo ukrotiti. Prvi utisak o kući i domaćinima se tu stiče, i nisam želela da me On, taj zloglasni nered, obruka. Rešila sam da kupim jednu od onih lepih ukrasnih pletenih korpica u koju ću onda stavljati sitnice koje MI TREBAJU. U tu korpicu ću da spustim sve one nesvrstane drangulije, kao u neko prijemno sanduče, kad umorna uđem u kuću.  Tako sam se ja opustila i potpuno potcenila protivnika i u maniru Skarlet OHare stavljala u nedužnu korpicu sve što sam stigla, a sutra ću već videti da li mi to STVARNO TREBA. I tako je pobedio on, The Nered. Kada se korpica toliko prepunila da više nisam znala šta sve ima u njoj,  shvatila sam da me je nadmudrio. Tu je čak bio i flajer od neke picerije da bi mi dao ideju kakav bih spektakularan nadev za picu mogla da napravim?!?!

Podelite samnom o neku ovako  mračnu tajnu, biće mi lakše. Koja je bila najblesavija stvar koju ste čuvali ili još čuvate jer će možda nekad zatrebati?

On je lukav, a ja, priznajem, pomalo naivna  ali i uporna!

Dakle ovu bitku je dobio, ali nisam odustala od borbe!  Razvrstala sam sve iz korpice, što u đubre, što na mesto gde i pripada.  Donela sam odluku protiv nereda, da ću o tome misliti odmah. A kasnije… ću da radim nešto u čemu uživam! Što i vama želim!

Helperkin 7.savet:
Ne troši suviše vremena na razmišljanje o svakodnevnim stvarima: kako da rasporediš sudove u kuhinjskom ormariću, da li da sačuvaš prospekt o letovanju na Maldivima pa da ga za vikend detaljno pročitaš, možda su uslovi povoljni…. Donesi odluku odmah,  jer time smanjuješ vreme potrošeno na razmišljanje i količinu nereda koji čeka da mu tek  posvetiš svoje vreme. 

Ako svakog dana ovako potrošiš samo 5 minuta, u nedelju ćeš imati čak 35 minuta manje da ih potrošiš na nešto lepo!

 Love,
 Helperka

четвртак, 20. септембар 2012.

6. Dečja posla

Nešto mi krcnu pod nogom! Uh, krevetić za lutku koji je moja ćerka juče napravila. To me je podsetilo na njen iskren, dečji odgovor koji mi je dala.


Ja: „Mnogo je lepo, kako si uspela to da napraviš?!“
Ona: „Pa, slagala sam deo po deo...“

To je to, tako jednostavno:  da bi napravio nešto lepo,  moraš da slažeš  kocku po kocku. Do kraja.

Tako treba posmatrati i kućne poslove. Kao dugoročne projekte koji nemaju početak i kraj već predstavljaju kontinuiran proces i sastoje se od niza elemenata. Npr. sredjivanje kuće! Fraza koja nas dovodi do ludila jer predstavlja nešto beskonačno što nikada nećemo moći da precrtamo sa To do liste.  Stvar je malo lakša kada pomislimo na sređivanje jedne prostorije, npr.  dnevne sobe.
Ja volim da ovo parče još malo usitnim. Sitno ga iseckam i pospem šećerom u prahu. Ovako je, sređivanje police sa knjigama u dnevnoj sobi, mnogo lakše progutati!

Helperkin 6. savet:
1.       Kada se pojavi kompleksan projekat, namigni mu i samouvereno kaži:“ Znam šta ću sa tobom.“
2.       Iseckaj ga na kockice,  koje moraju biti dovoljno sitne da se mogu progutati.
3.       Svakom delu posveti određeno  vreme, punu pažnju i maksimalnu energiju.
4.       Videćeš kako neprimetno nestaju sa tvoje To do liste.
5.       Slažući kocku po kocku, sve će se uklopiti kako treba.

Love,
Helperka

четвртак, 13. септембар 2012.

5. Dok sam na nogama



„Hajde,  prosetaj te tvoje lepe nogice i baci ove papire u djubre!” kaže mi on cvrkutavim glasićem.
 „Kad smo već kod nogu, oborio si me sa istih svojom izjavom, pa sad idi sam i bacaj šta ti se baca! #$%&/“  Da me je lepo zamolio, otisla bih. Ovako, jok!




Žao mi je što je fraza „kad si već na nogama“ toliko zloupotrebljena a u suštini je zasnovana na osnovama menadžmenta i vrlo primenljiva. Tako će firma, radi boljeg organizovanja i uštede, utovariti odjednom robu u kamion koji će snabdeti celo jedno područje. Bespotrebno gubljenje vremena i novca bilo bi da se nakon svake isporuke kamion ponovo vraća u centralu, tovari robu i ponovo prevaljuje dug put do mesta isporuke.
Ako na organizovanje ličnog života primenimo sve ono što je u organizovanju poslovanja jedne kompanije normalno, bolje ćemo raspolagati svojim vremenom i ostaće nam više slobodnog vremena za ________________(upisati).

Moja prijateljica kaže da nikad ne izlazi iz prostorije praznih ruku. Pritom ne misli na izlazak iz kuhinje sa čokoladom u rukama ;-) Ja sam prihvatila ovo njeno pravilo, doduše ne baš toliko izričito. Međutim, otkada mi je  prešlo u naviku, znatno smanjuje vreme koje je kasnije potrebno za raspremanje kuće. Uvek ima neka čaša koju mogu da ponesem usput kad  krenem u kuhinju,  zaprljana garderoba koju mogu da ponesem usput kad  krenem  u kupatilo, djubre koje mogu da izbacim kada izlazim iz kuće...

 Tako sama sebi, dok sam na nogama, učinim poneku uslugu. A usput i prošetam svoje lepe noge!


Helperkin 5. savet:

Nikad ne izlazi iz prostorije praznih ruku. Sigurno postoji nešto što možeš da uradiš, onako, usput.
Ostaće ti manje posla za kasnije.

Love,
Helperka

4. Uzbudljivih petnaest minuta!



Na nekom dečjem rođendanu sam gledala igru muzičke stolice i nisam mogla da verujem pod kakvim su adrenalinskim šokom klinci bili! Kada će da se završi pesma? Koja stolica mi je najbliža? Jao! Frka! Sećate se osećaja?!
Sređivanje sobe kod moje dece nije izazivalo čak ni blagi rast adrenalina. Kod mene, priznajem , jeste i to nakon što im 100 puta lepo kažem da je vreme da se sredi soba… a oni me 99 puta ignorišu. Posle stotog puta dobijem jedno mlako “evooo”. Tu adrenalin radi, ali skače i pritisak, pa ozbiljno razmišljam da li je batina iz raja izašla, kao isterali su je jer nije bila dobra, ili je izašla i došla kod nas običnih smrtnika da nam se nađe u nevolji. Ali, kao mr. Proper, takoreći niotkuda, pojavila se Helperka! Objasnila sam deci da upravo počinje takmičenje! Pravilo je sledeće: Kada pustim pesmu počinjemo da sređujemo sobu. Soba mora biti sređena dok se pesma ne završi! I oči počinju da im se cakle! Čuli su me! Jeeee! Puštam pesmu po ćerkinoj želji i krećem da šejkujem kao Madžgalj na autobuskoj stanici sa sve par kila viška kao i gore pomenuti. 
FreeDigitalPhotos.com



Klinci se razleteli po sobi, smeju se, pevaju, ŽURE DA STAVE IGRAČKE NA SVOJE MESTO!!!!! Joy! Ali, maler- pesma se zavšila, a soba nije sređena !!! Doduše, ni Marinkovi učenici nisu dobro šejkovali iz prve, pa i ja motivišem moje da nastavimo takmičenje uz još jednu pesmu. Sada bira sin. Sređivanje se nastavlja. Adrenalin, adrenalin! Pesma se završava, ostalo je još samo par stvari da se stave na svoje mesto. Sada ja biram pesmu. Ubrzo smo završili, sve je pod konac! Pobedili smo! Koga? U čemu? Nebitno.  Divimo se kako nam je soba lepa. Serotonin raste. Meni  je nekako logično došla ona …   

Helperkin 4. savet:
Definiši količinu vremena koju ćeš provesti u nekoj aktivnosti.  Učini sebi to vreme uzbudljivije:
1.       Napravi play listu koja toliko traje ili
2.       Kupi peščani sat sa kojim ćeš se takmičiti ili
3.       Navij alarm, ali sakrij sat da ne znaš koliko je vremena proteklo ili
4.       Stavi kokice u mikrotalasnu, ako treba i tri pakovanja za redom, a posle obavljenog posla ih smaži uz film! (A onda deca i muž neka urade generalno spremanje dok se tvoj film ne završi, na primer J) ili…

Love,
Helperka

3. Petnaest minuta



Pravilo  15 minuta  mi je omiljeno!

Zamisli situaciju kada imaš da završiš važan izveštaj a u hodniku već čuješ korake šefa koji se približava kancelariji...On se hvata za kvaku...Ti  pritiskaš Print...Voila! Sa osmehom mu predaješ izveštaj na koji bi otišlo  celo prepodne da te nije pritisnuo svojim rokovima.  Baš u tome je i poenta ove priče.

Kada nemamo tačno definisano vreme koje ćemo provesti u nekoj aktivnosti sigurno ćemo potrošiti više vremena nego što je neophodno.

Ovo pravilo najčešće koristim kada mi baš treba help za neke stvari koje ne volim da radim. Naravno, više volim da negde zbrišem nego da radim kućne poslove. Onda rešim da tim dosadnim ali nezaobilaznim poslovima posvetim samo 15 min ovog prelepog dana! Probaj i nećeš verovati da možeš npr. da središ celu kuhinju za tih 15 min, pa neka bude i 20 ili 25, ali posao je obavljen mnogo brže!!!!
Kratko i jasno! Nema filozofije! Samo 15 min.

Helperkin 3. Savet:
Odvoj tačno 15 minuta za posao koji moraš da uradiš, a nemaš volje za to. Motivacija će proisteći iz činjenice da će nakon samo 15 minuta sve biti gotovo.


Love,
Helperka

Freedigitalphotos.net

2. MUST HAVE!


Jaooo! Moram to da imam! Mora biti moje!!! Zaljubila sam se u…..blender!?!
Znači, sve one krpice i cipele koje idu pod must have , zaboravi!
Ovde je reč o spremanju klope i tu je blender majka Mara.

          FreeDigitalPhoto.com

Pošto deci nije lako uvaliti hranu koja je zdrava, blender nam je super saveznik u tome. Iskreno, i ja volim da mi je ukusno to što jedem. Ideju sam dobila kada sam pročitala recept u knjizi Jasminke Komnenović  „Od prvog obroka do školske užine“ u kojoj jedan recept figurira pod nazivom „ Pasta sa skrivenim povrćem“.  Tana nana tana nana.....  


Evo kako mi moj drugar blender pomaže da svojoj deci podmetnem puno povrća, a da se dopadne i njima i njihovim roditeljima ;-)

Stavim povrće koje želim da se skuva  u dosta vode, kao za supu ili čorbu. Omiljena kombinacija mi je šargarepa, luk, karfiol, brokoli.  Kada je povrće kuvano, izvadim ga iz supe i u blenderu od njega napravim kašu i vratim u ostatak tečnosti. Ova čorba je najukusnija kada se doda jogurt ili pavlaka. Njih dodajem u tanjir, ne u celu čorbu.
 Važno: ostaviti malo celih komadića povrća u čorbi. Ja najčešće ostavljam šargarepu, jer moja deca to vole, a ostalo krijem ko zmija noge.
Ovi komadići čine da čorba izgled lepše. Takođe, kada dete skenira ručak, ne pali se alarmna lampica koja uključuje JAOVONEVOLIIIIIIIIIIIM! sirenu. Pip...pip...pip...staovdeimamo....pip...šargarepa... pip...ok...nastavi sa jelom...pip. Uh! Ili pip....pip...JA NECU ŠARGAREPUUUU!  „ Dobro, ne moraš, izvadiću ti je! Jel sad u redu? Hajde, jedi  čorbu... O čemu smo ono pričali? A, da...“ I onda se svi pravimo da je to jedan sasvim običan ručak i pojedemo ga u slast.   


Helperkin  2.savet:
1.       Staviti  vodu da provri. Dodati povrće, po želji i meso, i nastaviti kuvanje;
2.       Većinu sastojaka  izblendirati, ostaviti nešto celih komadića povrća radi dekoracije;
3.       Kašu iz blendera vratiti u tečnost i dobro izmešati.
4.       Po želji  se može dodati jogurt ili pavlaka!

Love,
Helperka

среда, 12. септембар 2012.

1. Letnje odluke




Leto mi je uvek bilo dobar trenutak za donošenje novih odluka.
Treba nam tako, ponekad malo vremena da se isključimo iz svakodnevnog života, nesvesni da smo to uradili, da bismo sagledali taj život iz nekog drugog ugla. Leto je odlično vreme za to. Iako je nepravedno u senci Nove godine, meni je leto definitivno na prvom mestu kao termin za konsolidaciju i otpočinjanje nečeg novog. Ili bar, za donošenje odluka o otpočinjanju nečeg novog.

Ali, kako ne zaboraviti na školjke kad se voda zamuti od gužve na plaži?

Nije lako doneti odluke, ali je još teže držati se njih narednih meseci kada posustanemo i kada nas ponovo ponese tok svakodnevnice.
Zanimljiva je i bistrina vode na moru. Najbistrija je ujutru, kada još uvek nema kupača koji podižu slegnuti pesak i pokreću mirnu površinu ove stajaće vode suprotstavljajući  se prirodnim zakonima plime i oseke. A kasnije se zamuti, pa se ni pesak, ni školjke ne vide baš najbolje pa manje i gledamo u tu vodu i manje i razmišljamo  o njoj. Nije baš neka, pa nas ni ne zanima baš toliko. Ali već smo se bućnuli, u njoj smo do guše pa plivamo, kad smo već tu, nije ni tako loše…
Tako se i nama u glavama na odmoru sve nekako razbistri. Sad sve znam kako bih, imam nove planove i ideje.  Ali kako ne zaboraviti na školjke kad se voda zamuti od gužve na plaži? Jeste, bućnula sam se i nije tako loše, al može i bolje, ako zadržimo bistrinu…


Helperkin  1. savet:
1.       Smisli . Donesite odluke koncentrišući se na pozitivne stvari , na ono što želite da radite ali do sada niste nalazili mogućnosti da sebi priuštite;

2.       Zapiši. Zapišite u svoj rokovnik jer ćete sigurno na to zaboraviti kad krene gužva. Što bi rekla moja učiteljica Dobrinka: “Zapiši na čelu da ne zaboraviš!!!!” 

3.       Istraj. Uložite dodatni napor da istrajete bar u jednoj stvari koju želite da promenite. Nerealno je očekivati da ćete promeniti život iz korena. Korak po korak.

Love,
Helperka